Jedna prije spavanja.Pomolim se i za tebe uvijek.Jer uvijek si u mom srcu.ne znam zašto nakon svega-al' valjda sam navikla.Na tvoje riječi,dodire,osmijeh.na sve.Jednostavno teško će mi to biti zaboravit,kad dođe vrijeme.A osjećam da će to biti uskoro..A ja ne želim da završi,ma koliko to loše sad bilo.Ma koliko loše sad jest.Ma koliko loše je bilo uvijek.Ne tražim mnogo.stvarno ne.Al' iako znam da to što tražim ne mogu dobiti,opet ne odustajem.Stvarno ne znam zašto.Jel to ono što se zove zaljubljenost ?Hah'.Ponekad poželim otići negdje da me nitko ne pronađe,jedno pola dana.Da me traže.A da jedino on zna gdje sam.Al' u tom filmu nema mjesta za mene.A i ovo moj mjesto gdje god da odem svi znaju .Haha..ah te komšije.Pokušat ću se distancirati,iako znam da je to teško.Skoro će godina dana otkako petljamo.Eh,godino kud se žuriš.Da mogu vratiti vrijeme,nekako bih spriječila to da se ja i on upoznamo,mislim da b mi bilo bolje sada.A opet,ima tu i nekih lijepih uspomena sa njim.Onako nalete,podsjete me,pa opet odu.I onda ne dolaze dugo.Opet kad dođu,dođu zato jer nema novih uspomena,pa se stare vraćaju.Ja poželim da stvaram ali ne mogu sama.Ne ide to tako.Poželjela sam da mi zazvoni telefon u 3 sata noći i da mi postavi ono glupo pitanje jel' spavam.Ma jok,orem njivu.Ne zvoni ni telefon više.Eto,da nemam fb mislim da ne bi bili nikako u kontaktu.Jebeni fejs.Deaktivirat ću ga.Pa da vidim koliko njih će me se sjetit.Malo,jako malo.Sigurna sa u to.Ionako sam sinoć obrisala više od 25o prijatelja.Sve nešto bezveze.Mislim znate i sami kako to ide.E pa nećemo 'arane tako više.Ne mogu vam opisati koliko žarko čekam ljeto.I da odem negdje.Da odmorim dušu.Prije toga moram popravit ocjene iz 3 predmeta,a ja hvala Bogu ništa ne učim.Ne mogu mrsko mi je.Ne znam više načina.POMOZITE!Eto,tako.Neki normalan post,ispunjen nečim,nakon dužeg vremena.Nemam vremena da pišem nešto poetonosno.To ostavljam baš za one depresivne dane.Hhh..